Podno grijanje je pojam estetskog i komfornog načina grijanja bez cirkulacije prašine i suhog zraka, zdravstveno prihvatljivije i ekonomičnije od radijatorskog. Odabir sistema, izračun toplinskih koeficijenta petlji, izbor hidrauličkih komponenti, način polaganja i izbor regulacije izvodi stručni tim koji se sastoji od projektanta, instalatera i servisera. Samo dobro odrađen posao opravdat će investiciju i dopustiti vam da uživate u svim pogodnostima takvog sistema grijanja.

Tvrtka EKO-PULS d.o.o. nudi kompletnu uslugu od izrade projekta do izvođenja radova i puštanja u rad. Stručnost i iskustvo kojeg imamo u izvođenju radova povrđuje da ne treba raditi kompromise po pitanju tehnike, brojni zadovoljni korisnici to potvrđuju.

TEME:

• Najčešće zablude o podnom grijanju
• Povijest podnog grijanja
  
• Princip rada podnog grijanja s osnovnim elementima
  
• Načini postavljanja podnog grijanja

Najčešće zablude o podnom grijanju:

1. Podno grijanje je skuplje od radijatorskog.

• Startna investicija prilikom ugrađivanja podnog grijanja je ista ili neznatno veća od troškova izrade radijatorskog ali su troškovi uštede tijekom ekspoatacije puno veći pa je ukupni omjer bitno povoljniji u korist podnog grijanja. Također treba napomenuti da se dio radova koji se pripisuje izradi podnog grijanja (polaganje toplinske i hidro izolacije estriha, rubna traka, dilatacijske fuge, izrada parne brane i sl.) može kalkulirati pod građevinske radove čime se kalkulacijski troškovi izrade stavljaju u realne okvire.

2. Podno grijanje nije zdravo zbog efekta "teških nogu".

• Čovjek je jedino živo biće na zemlji koje ima uspravni stav i koje oboljeva od proširenih vena. Brojne studije na tu temu dokazale su da podno grijanje nije uzrok proširenim venama nego nasljedni faktor (žene oboljevaju 6 puta više od muškaraca), profesije u kojima se dugo stoji ali malo kreće, prekomjerna tjelesna težina i majčinstvo (trudnice nakon 2. trudnoće češće oboljevaju od žena koje nisu rađale). Dobro postavljeno podno grijanje ima male oscilacije u temperaturi poda u zoni nogu i povoljnije utječe na krvotok od radijatorskog kod kojeg su oscilacije veće. 

3. Podno grijanje diže prašinu u zrak.

• Upravo obrnuto! Radijatorsko grijanje radi na principu konvekcije topline uz kružno strujanje zraka kroz prostoriju, što rezultira zagrijavanjem i cirkulacijom prašine iz hladne zone nogu u zrak. Spaljena prašina, koja je lakša od zraka,  "lijepi" se na strop ostavljajući ružne sivo-crne tragove iznad radijatora. Kod podnog grijanja nema strujanja zraka jer se toplina oslobađa zračenjem čime prašina ne mjenja strukturu i ne diže se u zrak nego ostaje na početnoj poziciji.

4. Podno grijanje nije izvedivo kod adaptacije stana zbog postojećeg poda kojeg ne  želim razbijati.

• Suhi sustav za površinsko grijanje, sastavljen od gotovih ploča od gipsanih vlakana debljine 18mm s izdubljenim utorima za prihvat polibuten cijevi promjera 12mm, osigurava brzu i jednostavnu montažu na postojeći pod na koji se kasnije mogu postaviti keramičke pločice ili podne obloge. Suhi estrih je posebno pogodan za adaptacije prostorija u koje se ne smije unositi vlaga prilikom izvođenja radova.

5. Temperaturu zraka kod podnog grijanja teško je regulirati.

• Površinska grijanja razlikuju se od grijanja radijatorima prije svega po znatno nižim radnim temperaturama i odavanjem temperature isključivo u vidu zračenja čime omogućavaju djelotvornost "efekta samoregulacije" koji se pozitivno odražava na klimu u grijanoj prostoriji. Efekt samoregulacije je fizička pojava, neovisna o regulacijskim uređajima, gdje se u ovisnosti o promjeni temperature prostorije prema grijaćoj površini mjenja intenzitet toplinskog strujanja: što je viša razlika između temperature prostorije i temperature grijaće površine - više je temperaturno strujanje i obrnuto.
• Primjer: ako se u određenoj prostoriji poveća temperatura zraka zbog prisustva više osoba koje emitiraju određenu količinu energije i temperatura zraka poraste sa 20°C na 23°C predana snaga podnog grijanja sa 26°C površinske temperature smanjit će se za 50% jer će se povećati brzina toplinskog strujanja. Na taj način temperatura u prostoriji sama se korigira u ovisnosti o utjecaju faktora smetnje. 

6. Parket se ne smije postavljati na podno grijanje.

• Suživot parketa i podnog grijanja moguće je ako se poštuju tehničke smjernice koje to definiraju. Uz pretpostavku da je podno grijanje dobro odabrano i postavljeno, gotovi troslojni parketi jedina su vrsta parketa koja je preporučljiva za postavu na podloge sa ugrađenim podnim grijanjem budući da, zahvaljujući svojoj višeslojnoj strukturi, imaju sposobnost dobrog provođenja topline. Prilikom postave parketa na podno grijanje potrebno je pridržavati se pravila posebnog protokola, koja su poznata profesionalnom parketaru. Da bi parket kroz duži vremenski period zadržao svoja prvobitna svojstva i izgled, važno je ne prelaziti maksimalnu dopuštenu temperaturu podnoga grijanja. Preporučljiva je ugradnja parketa sa "tvrđom" strukturom koja je otpornija na fizička oštećenja. Najčešće korištene vrste iz domaćeg podneblja su: trešnja, hrast i orah (bukvu i javor treba izbjegavati) a od egzotičnog: duglasi, drvo masline i bambus.

Povijest podnog grijanja

Kad se spomene podno grijanje kod većine ljudi javlja se asocijacija na instalaciju grijanja novijeg vremena. Međutim, arheološka ispitivanja govore o tome da je već u 3.stoljeću prije Krista u Kini postojalo površinsko grijanje: u zidovima i podovima nalazili su se kanali za dim koji su služili za zagrijavanje kuća. Slični uređaji za zagrijavanje mogu se naći i u ostacima iz rimskog vremena, uključujući i HIPOKAUST- prostor ispod poda kuće ili kupaonice koji je bio ispunjen zrakom koji se zagrijavao toplinom plinova izgaranja iz peći. To je prakticirano i u prostorima javnih i privatnih bazena koji su se grijali pomoću kanala smještenih u podu.

 Princip rada podnog grijanja

Za razliku od radijatorskog grijanja koje funkcionira na principu konvekcije topline i kružnog strujanja zraka, podno grijanje isijava toplinu ravnomjerno kroz cijelu površinu polaganja pa možemo reći da je pod po kojem hodamo jedan veliki ravnomjerno zagrijani radijator gdje površinska temperatura ne bi smjela preći 28°C.

To se najbolje vidi na termografskoj slici površine poda gdje podno grijanje ravnomjerno zagrijava prostor uz male temperaturne oscilacije za razliku od radijatorskog gdje su oscilacije velike.

Osnovni elementi podnog grijanja:

Slika 1:

Na kompaktnu regulacijsku stanicu za klizno vođenje podnog grijanja može se spojiti više krugova podnog grijanja ukupnog toplinskog učina do 15 kW. Stanica s priključnim cijevima DN 25 sastoji se od: pumpe (3 stupanjska ili elektronska), 3-putnog mješačkog ventila s elektromotornim pogonom, naliježnog termostata maksimalne temperature, zapornih armatura/termometara i nepovratnim ventilom (gravitacijska kočnica). Smještena je u izolacijskom oklopu od EPP-a koji istodobno služi kao zaštita tijekom transporta. Najčešća pozicija za montažu je unutar kruga kotlovnice. Ukoliko je kotao opremljen kliznom regulacijom za krug podnog grijanja onda se stanica naručuje bez regulacije. Razdjelnik koji se nastavlja na kompaktnu regulacijsku stanicu ugrađuje se u razdjelni ormar, opremljen je zapornim ventilima na polaznom vodu te regulatorima protoka na povratnom vodu.

Slika 2:

Regulacijska stanica s razdjelnikom za klizno vođenje podnog grijanja s dodatnom regulacijom (Sl.2) koristi se za manje krugove podnog grijanja ukupnog toplinskog učina do 10 kW (priključak DN 20). Ugrađuje se u razdjelni ormar a sastoji se od: pumpe (3 stupanjska), ventila za reduciranje protoka s elektromotornim pogonom, naliježnog termostata maksimalne temperature, nepovratnim ventilom (gravitacijska kočnica), osjetnikom polaznog voda i regulacijom za klizno vođenje grijanja.

Načini postavljanja podnog grijanja

1. Postavljanje sa sistemskim čep pločama (sa ili bez stiropora) za prihvat PB ili PE-Xc cijevi koje se umeću u utore u ploči, pogodno za estrihe odgovarajućih mortova i podnih masa prema normi DIN EN 13813. Namjenjen je za prostorije s većim ogrijevnim prostorom i za veći pad tlaka u cjevovodu. Može se primjeniti za podno grijanje/hlađenje.
2. Postavljanje sa fleksibilnom folijom od sintetičkog tkanja s različitim toplinskim svojstvima toplinske izolacije za prihvat PB ili PE-Xc cijevi koje se pričvršćuju posebnim iglicama. Pogodan je za cementne estrihe i estrihe na bazi kalcijevog sulfata, namjenjen srednjim i većim ogrijevnim prostorima.
3. Postavljanje s pločama napravljenim od gips vlakana debljine 18mm s izdubljenim utorima za prihvat PB cijevi od 12mm. Pogodan je za sanaciju ili izradu novih grijanja u postojećim objektima s malom visinom estriha, te za prostore u koje se ne smije unositi vlaga.